Adam
Brežuljkom tonućim sunce gubi
nabore oblika lika mog,
dok uvir reke ruke slama
obalom tamne zapadne meke.
Umiraće svet moleći me molbom
za dopust jednog podneva u jutru koga nema,
tvrdoglava će upornost moje vrline
vrata zvezdi Suncu da skloni.
I biću spokoj mira jer oblik moj
niko poklanjati drugom neće znati
tako lepo vrhunac oblakom strasti
da čini.
Topiće Sunce boju večno crvenu
u naboru oblika lika mog
maglom njegove dubine
moleći molbu sačuvanog jutra.
nabore oblika lika mog,
dok uvir reke ruke slama
obalom tamne zapadne meke.
Umiraće svet moleći me molbom
za dopust jednog podneva u jutru koga nema,
tvrdoglava će upornost moje vrline
vrata zvezdi Suncu da skloni.
I biću spokoj mira jer oblik moj
niko poklanjati drugom neće znati
tako lepo vrhunac oblakom strasti
da čini.
Topiće Sunce boju večno crvenu
u naboru oblika lika mog
maglom njegove dubine
moleći molbu sačuvanog jutra.
Коментари
Постави коментар